Sve po zaslugama
Noć bez drame u asocijaciji, doslovno nismo imali clutch momenta. Što ne znači da nema drame uokolo.
nuggets at raptors
Evo, uzmimo Denver na primjer. Ovo što oni prezentiraju je čista tragedija, uz elemente komedije. Ovakvo otvaranje utakmice je nakon tri poraza u nizu, bez obzira što su sigurni na prvoj poziciji, jednostavno nedopustivo. Nerazumljivo. Nitko ne voli gubiti, pogotovo pobjednici. Dakle, kako se ne možeš prisiliti trčati? A trčati je doslovno sve što trebaš kako bi izbjegao blamažu.
Toronto im je uvalio 49 poena u prvih 12 minuta. Istina, pogodili su za njih neshvatljivu količinu trica u ovom periodu, 6, ali s tim možeš živjeti ako si zatvorio obruč. I tu leži pravi problem - na obruču su opet bili “Dani otvorenih stražnjih vrata”. Najluđe od svega, gosti su krenuli s ultra dubokom weakside zonom kako bi barem tijelima spriječili šetnju kroz post. Možeš mislit’.
Nikakve aktivnosti nigdje. Na zatvaranjima umjesto šprinta šetnja, a često ni to. Na lopti odbojnost prema lateralnom gibanju. Ako netko iskoči na pomoć, a to je uglavnom bio Jokić, iza leđa baš nitko ne pokazuje namjeru pomaknuti se. A isto tako ni Jokić baš nije bio raspoložen stati u poziciju kad bi netko iz vana krenuo na obruč.
I onda imamo treću četvrtinu kao očiti primjer da ova momčad može zaigrati pristojnu obranu kada to želi. Svi trče na nivou primjerenom pozivu kojim se bave. Jokić je bio odličan na udvajanjima, rotacije iza leđa mu još bolje. Aktivan i u dropu. Braniči na lopti ne otpadaju nakon jednog driblinga. Šprinta se zatvarati perimetar.
Jedna korektno odrađena četvrtina, cigle Toronta i Jokićevo rudarenje u postu uz nekoliko skok-šutova Portera bili su dovoljni za doći na -3. Stvarno, respekta vrijedan preokret. I isto tako pitanje - zašto se uopće dovesti u ovakvu situaciju? Jer, na kraju se ipak dogodilo neminovno.
Keep reading with a 7-day free trial
Subscribe to Ispod obruča to keep reading this post and get 7 days of free access to the full post archives.