New Orleans Pelicans
GDJE SMO STALI
Nakon nove depresivne epizode pod Van Gundyem, gdje su nekako uspjeli izgubiti skoro 60% utakmica iako su dobili 61 nastup od Ziona od 72 moguća, tijekom kojih je ostvario takve brojke da su ga neki, legitimno, uzimali u obzir kao all-NBA kandidata, trebala im je promjena. Posebice nakon depresivne završnice sezone gdje su, nakon što je Zion slomio prst, izgubili 5 od 6 utakmica ostavši i bez prilike za odigrati barem play-in utakmicu.
Omraženi čangrizavi Van Gundy, koji se od Orlanda nije uspio naći na istoj valnoj dužini s igračima i koji je očito u glavi već napravio prijelaz na TV komentatora i političkog kvazi-aktivista, dobio je nogu, a GM Griffin je za novog trenera angažirao Willya Greena, svježeg od nastupa u Finalu sa Sunsima gdje je kao pomoćnik Montya Williamsa širio jednako pozitivne vibracije među igračima.
Nažalost, umjesto da ovaj potez popravi odnose franšize sa Zionom, koji su od prvog dana bili nategnuti, što zbog Zionove mašinerije koja je konstantno stvarala pritisak na upravu isticanjem marketinške nadmoći igrača nad klubom, što zbog samog osjećaja inferiornosti franšize koja nikako nije uspjela udariti ozbiljne NBA temelje u 20 godina trajanja, stvari su se pogoršale. Ne zbog Greena već zbog novih Zionovih problema s ozljedama.
Keep reading with a 7-day free trial
Subscribe to Ispod obruča to keep reading this post and get 7 days of free access to the full post archives.