Nekad se provučeš, a nekad dobiješ batine

Play-in je počeo na odličan način, imamo iznenađenja, imamo sjajne individualne partije koje nisu značile ništa, a onda i neke taktičke poteze koji su značili sve.

hawks at cold

Imamo ekipe kojima napad funkcionira na principu toplo-hladno. I onda imamo Miami kojem napad funkcionira na principu hladno-smrznuto. Ono što su ovdje prezentirali najveći dio utakmice, a pogotovo u prvom poluvremenu, čak je i za njihovo smrznuto stanje bilo previše. A sve zbog nevjerojatne količine polaganja i floatera koje su promašili Butler i Adebayo.

Istina je da u većini dvoboja pod obručem Butler nije imao prednost ni u visini ni u mišićima, ta polaganja iz kontakta koja su curila vani još nekako i možeš razumjeti. Ali, da baš sve s midrangea završi na prednjem dijelu obruča, e to se ne viđa često. I onda u kombinaciji s jednako jalovim Bamom imaš 9-26 iz posta od dva ključna igrača. I tu ti, praktički, stane cijela utakmica.

Hawksi pod Snyderom su imali već ovako borbenih partija pod obručima. Njegovim dolaskom od prosječne skakačke momčadi Atlanta se pretvorila u elitnu skupinu kada je skupljanje odbijanaca u pitanju. Tako da ne čudi kako je prednost u masi ovdje stavljena u prvi plan. S prednošću u visini na sve tri visoke pozicije, Hawksi su konstantno jurišali na skok u napadu.

A ovdje je ideja bila maksimizirati tu visinu i u obrani. Pa su Hawksi u obrani uglavnom svičali, ne samo od 1 do 4, nego čak i s centrima. Tu je Butlerov manjak skok-šuta bio problem jer si bez problema mogao ostaviti Capelu ili Okongwua 1 na 1 bez da izlaze previše vani.